Knjižnica i zbirka

8Na Visovcu postoji mala ali vrijedna knjižnica. U samostanskoj kronici upisano je kako je mp. Ivan Vucić 1751. godine nabavio dosta knjiga raznih autora i darovao ih samostanu. Kasnije je o. Mijo Bilušić iz Promine (1781.) uredio već postojeću knjižnicu i stavio rešetke od žice na police. Kad je sagrađen novi samostan, uređena je zgodna prostorija u prizemlju gdje je smještena knjižnica s ormarima u staklu.

Među trima inkunabulima, što ih posjeduje knjižnica, ističe se poznat i veliki raritet: Ezopove basne (Aesopi fabulae, Brixiae, Boninus de Boninis de Ragusia, MCCCCLXXXVI) koje je štampao i ilustrirao naš štampar iz Dubrovnika Dobriša Dobričević rodom iz Lastova.

Knjižnica ima, uz strane vrijedne knjige, izdanja Matice Hrvatske. Od ostalih hrvatskih rariteta mogli bismo spomenuti više primjeraka Divkovićevih Besjeda (1616. 1704), M. Orbinija Ogledalo duhovno (1628.), drugo izdanje Judite Marka Marulića (1627.), Epistole i evanđelja Benedikta Zborovčića (1543.), brojni rukopisi filozofsko-teološkog sadržaja, razne propovijedi na hrvatskom i talijanskom jeziku kao i spisi drugog sadržaja. Tako su tu rukopisi G. Vinjalića, S. Zlatovića i P. Bačića, nekoliko rječnika i gramatika latinsko-talijansko-hrvatskih, razne crkvene kompozicije o. Petra Kneževića, nabožne pjesme istog Kneževića i o. Paškala Jukića, rukopisni brevijar napisan glagoljicom.

U arhivu ima dosta dokumenata važnih za povijest ne samo samostana nego i Dalmacije. Posebno valja istaknuti jednu od najvećih zbirki turskih isprava (620 brojeva).

Na Visovcu postoji zbirka u kojoj je izloženo crkveno ruho, posuđe, umjetničke slike, rariteti iz knjižnice i staro oružje. Između crkvenog ruha posebna vrijednost jesu čipke.

Izložena su dva procesionalna križa: jedan gotički a drugi barokni. Uz to ima više baroknih kaleža i oltarskih tablica. Od umjetničkih slika na prvom je mjestu originalna slika Gospe Visovačke, signirana s “P. F. F. 1576”. Prema tradiciji slika je donesena iz Sutjeske, a 1648. je prenesena u Šibenik gdje je ostala sve do 1876. kad je povraćena na Visovac. Uz tu sliku je izložen niz slika od kojih spominjemo: Posljednja večera na drvu, rad madonera iz XVIII st.; Kristova glava i Bogorodica, kretsko-mletačka škola XVII st.; velika slika “Krunjenje Gospino” ili sveci u slavi, XVIII st.; sv. Franjo (ili sv. Petar Alkantarski), španjolski barok XVIII st.; sv. Dominik (XVIII st.), Dva sveca (sv. Petar i Juraj), XVIII st. Uz izložene slike zanimljivi su radovi u sedefu, osobito vješto izrađeno Marijino Navještenje.

U zbirci su izloženi već spomenuti rariteti iz knjižnice i arhiva, ferman cara Mehmeda IV iz 1674. i katastarska karta Visovačkog jezera koju je napravio šibenski mjernk Filip Deffrateo (1739). Uz te predmete zbirka ima i ostatke rimske cigle, uljanica i koplja. Osim toga izloženi su mačevi od kojih se posebno ističe sablja narodnog junaka Vuka Mandušića.

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *