Na Visovcu obilježen blagdan Velike Gospe

Nedugo nakon Gospe od Anđela, na kojoj se okupilo mnoštvo vjernika, smješteno u srcu nacionalnog parka Krka, zasigurno, najljepše Hrvatsko Gospino svetište, otočić Visovac, opet je privukao mnoštvo hodočasnika. Točnije, dana 15. 8. 2014. god. proslavljen je blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo – Velike Gospe. 

Svečanost je započela misom s jutarnjom molitvom časoslova u 6,30 sati, predvodio ju je meštar novaka fra Jure Šimunović, zatim u 7,30, 8,30. Središnje slavlje s procesijom započelo je u 10,30 sati, a misu je predvodio fra Mario Radman uz koncelebraciju fra Jure Šimunovića i gvardijana Visovačkog samostana fra Mate Gverića.  

Fra Mario Radman je u nadahnutoj propovjedi istaknuo: “Dragi brate, draga sestro, dopuštamo li da nas prosvijetli vjera naše Majke Marije ili ju pak držimo dalekom i drukčijom od naše? U trenucima teškoća, kušnji i tame, usmjeravamo li svoj pogled prema Njoj, kao modelu pouzdanja u Boga, koja neprestance i jedino želi naše dobro? U evanđelju smo slušali, Marija nas kao živom primjeru ljubavi podsjeća u susretu s rođakinjom Elizabetom, da nije samo donijela materijalnu pomoć svojoj rodici nego i Isusa, kojeg je već imala u krilu, a to je značilo donijeti radost, puninu radosti. (…) Dakle i Crkva ima donositi Isusa, Njegovu ljubav. A mi? Kakvu mi ljubav drugima donosimo” (…)

I nastavlja riječima Svetog Pape Ivana XXIII.: “Budućnost pripada onima koji će umjeti sutrašnjim generacijama pružiti smisao i nadu u život.” (…) 

A kao glavnu misao svoje homilije uputio je riječi svima nama dobro poznatog, heroja domovinskog rata, pok. novinara Siniše Glavaševića: “Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bi odustao i od sebe sama, ali ne mogu, ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, tko će čuvati moje prijatelje?” 

Tko će čuvati moju Dalmatinsku Zagoru? Tko će čuvati moje obitelji? Tko će čuvati moj hrvatski rod? Tko će čuvati moju domovinu? Gospa, naša nebeska Majka! Stoga se njoj utječimo i njoj molimo.” Nadodao je fra Mario. 

I za kraj homilije istakao je kako su naša braća u Iraku progonjena, ubijana i zavapio riječima pape Franje: “Neka se ne donosi mržnja u Božje ime! Neka se ne ratuje u Božje ime!” 

i također pozvao na molitvu za sve žrtve virusa ebole i za one koji se bore za zaustavljanje epidemije. 

Narod je zapljeskao tako nadahnutom i živom govoru. 

Euharistijsko slavlje uzveličali su članovi pjevačkog zbora iz župe Rupe. 

Mise su se još održale u 17,00 sati i u 18,00 sati koju je predvodio fra Ivan Maletić i s tom misom završila je proslava Velike Gospe na Visovcu. Hodočasnici su se uputili svojim domovima obogaćeni za jedno prekrasno iskustvo molitve u ambijentu Gospinog otoka i duša punih povjerenja u Gospin zagovor i nade da će se njihove najdublje želje i molitve ostvariti i kako su to činili ljudi iz ovih krajeva stoljećima prije dali su zavjet Gospi u vjeri da Majka nikada neće ostaviti svoju dječicu, i neće jer Naša Gospa Visovačka jeste brižna Majka.

[widgetkit id=74]

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *