Povijest Visovca
Povijest otočića i samostana kroz godine
Počeci Visovca
Visovac se u najstarijim dokumentima spominje kao Bila Stina. Tijekom srednjeg vijeka uživao je zaštitu brojnih hrvatskih plemićkih obitelji, a najznačajniji su bili Šubići. Vjeruje se da je ban Pavao Šubić Bribirski darovao ovaj otočić pustinjacima sv. Augustina, koji su tu podigli mali samostan i crkvicu posvećenu sv. Pavlu Pustinjaku.
Dolazak franjevaca (oko 1445.)
Nakon što su augustinci napustili otok, oko 1445. na Visovac dolaze franjevci Bosanske vikarije. Dolaze u vrijeme velikog osmanskog prodora u Europu i postupnog pada hrvatskih zemalja pod tursku vlast. Iako su 1463. od sultana Mehmeda II. Osvajača dobili čuvenu ahdnamu kojom im se jamči zaštita i sloboda vjerskog djelovanja, u stvarnosti su često bili proganjani, pljačkani i ubijani.
Višestruka napuštanja i povratci
Zbog ratova i nevolja fratri su više puta morali privremeno napuštati Visovac:
1639. – zbog velike gladi preselili su se u Drniš
1648.–1672. – za vrijeme Kandijskog rata bježali su u Šibenik
Čim bi se uvjeti popravili, uvijek su se vraćali.
Franjevci u borbi protiv Turaka
Fratri nisu bili samo žrtve – aktivno su sudjelovali u otporu:
– organizirali su kršćanski puk u okolici i pomagali mletačkoj vojsci
– fra Andrija Resić tijekom Morejskog rata (1684.–1699.) pokazao je mletačkim inženjerima skriveni put do Knina, što je bilo ključno za oslobođenje grada.
Bizarna podjela otoka u 20. stoljeću
Mali otočić doživio je i apsurdne povijesne trenutke:
– Nakon Prvoga svjetskog rata podijeljen između Italije i Države SHS
– Za Drugoga svjetskog rata ponovno podijeljen – između Italije i NDH
U vrijeme SFRJ Crkva i visovački fratri bili su pod stalnim nadzorom i pritiskom vlasti. UDBA je 1950-ih zaplijenila vrijednu samostansku kroniku, koja im je vraćena tek 1994. godine.
Već 1990. na zidu samostana osvanuo je grafit „Ovo je Srbija“. Tijekom rata otok je bio pod stalnom prijetnjom granatiranja JNA i srpskih snaga. Novicijat je evakuiran, a na Visovcu je ostalo samo troje fratara i dvojica bogoslova.
Visovac kao sjedište novicijata
Franjevačka provincija Bosna Srebrena u 16. stoljeću imala je nekoliko novicijata, a među njima i onaj na Visovcu. Prvi službeni spomen novicijata na Visovcu datira iz 1568. godine, iako su franjevci na otoku već od 1445.
Visovac je prirodnim položajem bio savršeno mjesto za odgoj mladih redovnika:
– okružen vodom i stijenama – prirodna osama
– daleko od svjetovne buke – idealan za molitvu i razmatranje
– okružen ljepotom Krke – mjesto susreta sa Stvoriteljem i svim stvorenjima
Upravo u vrijeme nakon Tridentinskog koncila (1545.–1563.), koji je tražio stroži ustroj odgojnih kuća, Visovac dobiva i službenu potvrdu kao novicijat.
Godine 1735. Bosna Srebrena podijeljena je na tri provincije:
– Bosna Srebrena (današnja BiH, pod Turskom)
– Provincija sv. Ivana Kapistrana (Slavonija, pod Ugarskom)
– Provincija sv. Kaja (Dalmacija, pod Mletačkom Republikom; od 1743. Presvetog Otkupitelja)
Nova dalmatinska provincija odmah određuje Visovac, Zaostrog i Živogošće kao službene kuće novicijata. Krajem 19. stoljeća ostaje samo Visovac – i tako je sve do danas.
Što današnji visovački novaci rade tijekom godine kušnje?
Danas visovački novaci tijekom godine kušnje dubinski upoznaju Pravilo i duhovnost sv. Franje, proučavaju povijest Reda i Provincije Presvetog Otkupitelja, uče o monaštvu i redovničkom životu općenito te mole, rade i žive zajedno s magistrom i starijom braćom. Uz duhovni program provode i sasvim obične trenutke: igraju nogomet, košarku i stolni tenis, uređuju vrt i otočić, šetaju prirodom te posjećuju stariju braću u Omišu i okolnim župama.
Otok je tijekom cijele godine odredište brojnih hodočasnika, posebice u proljeće i ljeto. Smješten usred Nacionalnog parka Krka, Visovac je za mnoge posjetitelje „raj na zemlji“ – mjesto gdje se prirodna ljepota spaja s dubokim mirom i duhovnom okrepom.
Tako mali komadić zemlje već pet i pol stoljeća odgaja generacije franjevaca koji i danas nastoje živjeti Evanđelje onako kako ga je živio „siromašak iz Asiza“.