VISOVAČKA GLAZBENA BAŠTINA

Razgovarajte među sobom psalmima i duhovnim pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu”

Na razvoj liturgijske glazbe u franjevačkim samostanima uvelike su utjecale Sambukanske generalne konstitucije iz 1663. godine koje stavljaju težište na gregorijanski način pjevanja. Dodatno na samostane naše Provincije Presvetog Otkupitelja (prije toga Bosna Srebrna) utjecala je glazbena kultura venecijanskog i padovanskog franjevačkog kruga. O visokoj glazbenoj osviještenosti naših fratara svjedoči i rukopisna knjiga Liber usualis napisana krajem 16. stoljeća, a u kojoj se nalaze napjevi gregorijanskog pjevanja za misu, časoslov i razne druge liturgijske obrede.

Treba svakako spomenuti još dvije vrijedne rukopisne knjige. Prva, starija, autora Josepha Marije Cordansa iz 1745. godine, napisana u Veneciji upravo za visovački samostan, te druga, nešto mlađa, fra Petra Kneževića iz 1768. godine (tzv. Kantual C). Visovački samostan također čuva i vrijednu kajdanku namijenjenu orguljašima, također rukopis. Ova kajdanka napisana je u Bresci i datira iz 1757. godine. U tom se razdoblju i grade visovačke orgulje koje su nezaobilazne kada se govori o visovačkoj glazbenoj baštini. Dovršene 1771. godine, izradio ih je Francesco Dacci stariji, jedan od ponajboljih učenika Petra Nakića, našeg poznatog graditelja orgulja.