O GRADNJI SAMOSTANA I CRKVE

…da je crkva srednje lijepa (mediocre bella), a da su korska sjedala istinski uočljiva (veramente vistoso).”

Najstariji sakralni objekt na Visovcu podigli su augustinci u 14. stoljeću. Riječ je o maloj crkvi i samostanu. Crkva je bila smještena u prostoru današnje sakristije, a samostan vjerojatno na prostoru današnje crkve, ali u manjim dimenzijama.

Jedan od najstarijih zapisanih opisa visovačke crkve i samostana je onaj iz 1640. godine iz pera fra Pavla Pelizzerija Rovinjanina. On bilježi da je crkva srednje lijepa (mediocre bella), a da su korska sjedala istinski uočljiva (veramente vistoso). Za samostan piše da se sastojao od velike kuće sa šesnaest spavaonica do koje vode masivne kamene stube, konak za Turke, manja kuća za siromahe i gospodarski objekt.

U Kandijskom ratu fratri su morali napustiti Visovac 1648. godine. I dok su bili odsutni, Visovac je prodan. Ipak je Visovac vraćen fratrima fermanom iz 1674. godine i tada započinje obnova crkve i završava se 1725. godine o čemu nam svjedoči natpis koji veli da su radovi dovršeni „Za gvardijanstva poštovanoga oca Pavla Nikolića godine Gospodnje 1725.“ Zatim se zvonik počeo graditi baš u to doba, ali su se radovi poprilično odužili jer je prvotno korišten kamen loše kvalitete tako da je 1802. godine završen proces gradnje i obnove
zvonika.

Današnji izgled samostan dobiva na početku 20. stoljeća, a radovi su trajali od 1905. do 1911. godine. Tijekom cijelog 20. stoljeća radi se na samostanu, crkvi i okolišu oko njih, a posljednja obuhvatniji radovi i obnova dogodili su se 1988. godine uslijed potresa 1986. godine. Tada su se visovačke građevine učvrstile s ciljem da izdrže jače potrese koji su mogući na ovom seizmički aktivnom području.